Teddy Bear
Postoje mesta, priče i ljudi koji žele da ih primetite odmah. I postoje oni drugi, koji vam se otkrivaju polako.
Uživanje u malim stvarima
Nekoliko stolova pod velikim krošnjama, mali beli suncobrani koji su tu više radi lepote nego radi hlada, pažljivo odabrani detalji. Sasvim dovoljno da jedan običan trenutak postane mali užitak za sebe.
Velika slika u nežnoj, pastelno roze boji zauzima čitav zid, dok se iz nje izdvaja siva fontana. Tu, kod ulaza, stoje crvena kolica sa kokicama, gotovo kao mali pozdrav nekom starom bioskopu.
Boje su prisutne i tihe. Detalji imaju karakter i ništa nije suvišno. Neko je vrlo pažljivo birao šta će staviti, a još pažljivije znao kada treba stati.
Za trenutke koji ne žure
Možete doći rano, naručiti kafu i doručak, otvoriti novine i pustiti jutro da prođe svojim tokom. Možete se zaustaviti zbog sladoleda usred toplog dana.
Ili doći predveče, naručiti piće i ostati dok grad oko vas odlučuje hoće li još malo da ubrza ili ne.
I sve vreme iznad vas ostaju krošnje.
Čuje se poneka ptica i lišće kada ga pomeri vetar, a ponekad i pojanje iz katedrale, tu na svega nekoliko koraka. Tek toliko da vas podseti da ste u gradu koji svoju lepotu nikada nije morao glasno da pokazuje.
Jednostavno, baš kako treba
Ovde kafa ponovo postaje samo kafa. Dobra kafa, sto u hladu i nekoliko trenutaka u kojima ne morate ništa drugo da radite.
Doručak ne mora biti povod, sladoled ne mora biti desert, a čaša pića predveče ne mora označavati početak izlaska.
Možete samo biti tu.
Možda pročitati novine. Posmatrati ljude koji prolaze. Osetiti kako se vazduh menja predveče.
I imati neobičan osećaj da je svet na trenutak ostao negde izvan te bašte, kao da ste pronašli mesto koje vam dopušta da ga ne pratite.

